ČITAJ besplatno!
„Blagoslovljena“ je roman u kojem se propituje autentična duhovna glad koja čovječanstvo progoni od njegovih samih početaka. Pokušali smo istražiti originalni jezik religioznosti, bez stereotipne rovovske bitke svjetonazora. Tri su glavna lika: Junija, feministica i prevoditeljica teksta o srednjovjekovnim kršćanskim hereticama koje su završile na lomači; Junija doživljava vizije Božanske Majke i to u njezinoj obitelji ljevičarskih svjetonazora izaziva nemali potres. Tu je Andrej, njezin suprug, sveučilišni profesor i agnostik te Emanuela, njihova adolescentska kćerka-buntovnica. Njih troje živi u malom istarskom selu gdje svojim svjetonazorima strše iz mase okoštalih tihih egzistencija. Sukob između fundamentalizma koji ih okružuje i otvorenosti kojoj streme, neizbježan je. Ovo je roman koji nudi sasvim drugačiju viziju koncepta vjere, vjerovanja, povjerenja. U „Blagoslovljenoj“ kršćanstvo i feminizam, queer identitet i slobodoumlje dišu punim plućima, jedno kroz drugo.
Strahimir Primorac u tekstu „Suvremena feministička hereza“ (Vijenac br. 616) naglašava kako u „Blagoslovljenoj“ ima „izvrsno građenih nadrealističkih scena i fantazmagoričnih slika“ te zaključuje kako je "Grgorinić–Rađenova razrada nosive teme doista impresivna… „Blagoslovljena“ je intrigantan roman.“
Božidar Alajbegović za časopis Kolo (4, 2017.) istaknuo je: „„Blagoslovljena“ je roman izrazito širokog zamaha, koji se postupkom asocijativnog nizanja problemskih digresija – filozofskih, psiholoških, religijskih i društvenoanalitičkih – pretvara u kaleidoskopski mozaički poligon za prikaz suvremenosti, u kojem svoje mjesto pronalaze problematizacija seksualnosti, krize srednjih godina, religioznosti, malograđanštine, čitanja, prevodilaštva, suvremene književnosti, socijalnih nejednakosti, potrošačke groznice, hiperkompetitivnosti, klasne raslojenosti, tinejdžerske nesigurnosti i buntovnosti, nezasitnosti tzv. financijske industrije, prekarnoga rada, ljudske zloće, pohlepe, nesolidarnosti...“ Božidar Alajbegović zaključuje kako je roman „Blagoslovljena“ „vrijedno i vrlo uspjelo djelo, primjer one vrste proze kakvu bismo trebali imati što više: izglobljene, pomaknute, filozofične i poetične, ali i pune kritičkog naboja i ironije te izvrsno napisane, uz dosta neologizama, simbolike, metaforike, kalambura i verbalne akrobatike, a prije svega prepune inteligencije, znanja i erudicije.“
